Ponovnim korištenjem papira ne samo da štedimo šume nego i spriječavamo smanjivanje rezervi kisika, jer šume proizvode oko trećinu kisika na planetu. Mi ih nemilosrdno uništavamo i to zbog sirovina, namještaja, celuloze (vlakana i papira, filmova), ambalaže, sagorijevanjem i tako dalje.
Da jedno drvo izraste potrebno je 10 do 30 godina, a kada se od njega pravi celuloza i papir, iskoristi se samo 30 do 40 postotaka njegove mase (zavisno od vrste drveta). Od stabla visine 10 metara i promjera 0,5 m dobijemo oko 2 metra kubnih drveta. Za jednu tonu papira treba posjeći oko 18 stabala koja su rasla 30 godina.
Ovo ne bi bilo tako tragično kada bi pošumljavanje pratilo sjeću i kada se za celulozu ne bi koristilo samo najkvalitetnije drvo. Mi danas uvozimo oko 2/5 drveta. Prema tome, recikliranje papira čuva kisik, ostavlja drvo za druge potrebe, štiti tlo od erozije i poplava, štedi novac i devize, doprinosi čistoći, higijeni lijepom izgledu i štedi energiju. Za jednu tonu papira osim 18 stabala potroši se 1,130 kWh energije za preradu drveta, 180 kWh za dobijanje papira, i 14 kWh za ostale potrebe. Prema tome, jedna tona starog papira uštedi 3 do 5 m kubnih drva i oko 1 000 kWh energije.
Stari bačeni papir čini 20 do 50 postotaka gradskog otpada, to jest 250 do 300 kilograma po stanovniku godišnje, zavisno od stupnja razvijenosti, kulturnih potreba i drugih navika. Međutim, iz administrativnih četvrti u kojima prevladavaju kancelarije baci se od 0,5 do 50 kg (prosječno 2,5) raznog otpada po zaposleniku u jednom tjednu, od čega 80 do 97 posto je bačeni papir.
Samo jedan birokrata koji potroši tjedno 2 kg papira, u svom radnom vijeku baci 4 tone papira i time uništi 72 stabla (oko hektar) kvalitetne šume, a da nije posadio ni jedno drvo. Sada ovo množimo brojem činovnika u gradu, naselju, regiji........
U komercijalnom svijetu, koji sve mjeri novcem, sakupljanje starog papira ima svoju cijenu u kojoj sudjeluju sakupljači, transport, sortiranje, povezivanje, skladištenje, rezanje, prerada... Samo sakupljanje u SAD koštalo je 12 do 39 dolara po toni, a te godine je reciklirano 20% starog papira a u Japanu 40%. Švicarski stručnjaci su prije deset godina izračunali da nije ekonomično sakupljati stari papir u naselju sa manje od 17 000 stanovnika. U isto vrijeme je recikliranje papira koštalo 1 800 belgijskih franaka po toni. U Nizozemskoj općine plaćaju sakupljače i trgovinu (za vraćanje kartonske ambalaže ), a prihod ide školama i industriji.
Kažu da Zagreb baci oko 100 000 tona papira godišnje, ili šumu od 1 800 000 stabala, ili pola godine rada električne centrale od 30 MW. Međutim, jedna zgrada od 25 stanova u našem gradu prodajom starog papira podmirila bi sve svoje komunalne troškove.
