Da li treba čekati da postignemo švicarski standard da bismo postavili kontejnere za sakupljanje staklene ambalaže sa posebnim otvorom za svaku boju? Zar ne možemo početi sa sličnim sortiranjem kod kuće, u dvorištima, u prodavaonicama ... Nemoguće je davati recepte, jer puno toga zavisi od lokalnih ustanova, navika, kulture ...
Gradske deponije, svojevrsni rudnici sekundarnih sirovina imaju svoje karakteristike i zakonitosti. U Istri, u periodu godišnjih odmora turisti povećavaju količinu otpadaka za dva do tri puta. Devet desetina otpada u Zagrebu zimi čini pepeo. U jesen u periodu pripremanja zimnice organski otpaci bukvalno zatrpaju ostale.
U 1999. godini je u našoj zemlji sakupljeno i iskorišteno 500 000 tona sekundarnih sirovina, a 2009. godine 1 120 500 tona. Od toga oko dvije trećine čine metalni otpaci, nešto manje od petine je stari papir, a oko 15 postotaka je sve ostalo.
Sakupljanje i korištenje starog papira brzo raste. Tako smo 1999. sakupili 14 000 tona, a 2009. 180 000, dok je 2010. godine sakupljeno i reciklirano 280 000 tona. Međutim, uvoz starog papira ostao je na istom nivou, oko 25 do 50 000 tona godišnje. Usporedbe radi treba reći da uvozimo oko 450 000 m3 celuloznog drveta, dok smo 1996. posjekli domaćeg za oko 750 000 kubnih metara, a 2008. godine čak i 1 milijun.
Svuda okolo bacamo stare gume. Od domaćih sekundarnih sirovina iz guma koristimo samo 7 do 8 postotaka, to jest 10 do 15 tisuća tona, a uvozimo oko 10.000 tona! Razvijene zemlje protektiraju 50 do 40 posto starih guma.
Naše tvornice stakla ne mogu proizvesti novo staklo bez oko 1/3 starog. Godine 1995. iskoristili smo 40.200 tona domaćeg staklenog krša, a 1998. dva puta više. Na ovom području uvozimo vrlo malo: oko 300 do 400 tona godišnje.
Međutim, svjetsko iskustvo kaže da se boce za pivo recikliraju 10 do 12 puta, za mineralnu vodu 7 do 8 puta, za vino 5 do 6 itd, ali za regeneraciju flaše se moraju sortirati.
Za proizvodnju stakla imamo praktično neograničene količine sirovina, ali staklo troši mnogo energije, pa je i sa te strane neophodna reciklaža.
Za 1 litru ulja potrebno je 30 do 50 litara nafte. Zato razvijene zemlje Europe recikliraju 50 do 90 postotaka starog ulja, a mi samo 13 posto. Uvozimo i loj – preko 1.000 tona, a koristimo preko 7.000 tona domaćeg. Iskoristili smo preko 27.000 tona domaćih tehničkih masnoća, a uvozimo preko 760 tona.
Veliki dio šteta mogao bi se sanirati hvatanjem sumpora (koga tada nebi ni bilo u okolišu). Međutim, mi proizvodimo oko 13.000 tona sumpora, a uvozimo 20.000 tona.
Ovi podaci bi mogli biti i drastičniji, ali naše statistike za niz proizvoda tretiraju zajedno sirovine i otpadne materijale, te se do prave slike mora ići dosta zaobilazno. Evo kako sve to izgleda u novčanom ekvivalentu
| IZVOZ I UVOZ SEKUNDARNIH SIROVINA (u kunama) | ||||
| GODINA | 1995. | 1996. | 1999. | 2010. |
| UVOZ | 650 000 | 727 000 | 1 100 000 | 10 000 000 |
| IZVOZ | 300 000 | 350 000 | 350 000 | 2 500 000 |
Iz navedenih podataka vidi se da uvozimo i tri do četri puta više nego što izvozimo. Naše bogatstvo je neizmjerno kad za to dajemo devize, dok nam npr. "siromašni" Njemci prodaju i svoj otpad!
