Ni zlata, najplemenitijeg metala, nema u prirodi bez pratećih otpadaka. Ni umjetničko dijelo se ne može stvoriti a da nešto ne otpadne. Dok god su otpaci u našem dvorištu – to je samo naš problem, ali čim to prebacimo preko ograde postaje problem cijelog društva, pa i više – način života.
Materija se ne može ni iz čega stvoriti, niti uništiti, što vrijedi i za svaki pojedinačni atom. Osim u nuklearnim reakcijama, ni atom se ne može stvoriti, uništiti, ili pretvoriti u nešto drugo, pa ma što od njega radili. Tako nastaje jedan, samo na izgled, paradoks: beskrajno mali atom može se upotrijebiti beskonačan broj puta na beskonačno veliki broj načina, a da pri tome ne izmijeni ni jednu svoju osobinu. Možda u tome leži tajna sekundarnih sirovina. Drugim riječima, prvo treba raspolagati sa dovoljnim brojem atoma, to jest sirovinama, a onda ih ne treba odbacivati svuda naokolo, već kad im prestane jedna namjena – prerađivati ih i koristiti ponovo prema potrebi.
Čovjeku nema života u budućnosti ako ne naučimo da male atome čuvamo i koristimo što veći broj puta, jer su količine pojedinih elemenata konačne. U ovome leži idejni smisao i egzistencijalni značaj recikliranja sekundarnih sirovina.
Neminovnosti recikliranja sekundarnih sirovina često se suprostavlja ekonomičnost u mikro ekonomskom. Međutim, ako nešto utvrdimo kao prirodni zakon (konačnost sirovina, nepromjenjivost materije i stalni iznos energije u bilo kojem da je obliku), a tome se suprostavljaju zakoni koje su ljudi izmislili (na primjer, ekonomičnost u odnosu troškova i dobiti – kao mjerilo za neku akciju ili djelatnost), onda ne valjaju ljudski zakoni.
Kada se sudare prirodni i ljudski zakoni – prirodni imaju prednost.
Sakupljanje i ponovno korištenje otpadaka je ne samo u skladu sa zahtjevima očuvanja prirode i čovjekove okoline, već i u duhu gospodarske stabilizacije i akcija štednje, kao što je u skladu sa egzistencijalnim imperativima. Ako to ne uradimo danas svjesno i dobrovoljno – sutra će nas sama priroda na to natjerati, jer će alternativa biti – smrt! Poslije se neće pitati za cijenu, jer će cijena biti mjerena uvjetima za opstanak.
