Još prije tri tisuće godina Kinezi su zapazili da se životinje, po pravilu, ponašaju čudno neposredno prije potresa. Ostalo je oduvijek nerazjašnjeno koji su to signali koje one zapažaju u svojoj životnoj okolini.
Zemlja obično "signalizira" svoja pomicanja zvučnim valovima koji imaju vrlo nisku frekvenciju, nečujnu ljudskom uhu. Riječ je o takozvanim infrazvučnim valovima.
Ako ih mi ne čujemo, čuju ih, na primjer, psi. Pouzdano se ne zna da li je to razlog njihovom ogromnom strahu uoči potresa.
Ostali predznaci potresa su: oslobađanje plinova - radona, vodika i helija iz velikih dubina. Ponekad se ovi plinovi mogu otkriti i u izvorskoj vodi ili gornjim slojevima zemlje, što je znanstvenicima dovoljan znak da posumnjaju na mogući potres u tom području, iako im otkriće plina ne govori o tome kada će se potres i dogoditi.
Pored već spomenutih, dešava se da se uoči potresa oslobađaju i sumporni plinovi neugodnog mirisa, ali ipak ne u količinama koje bi i ljudi registrirali. Nasuprot tome, mnoge životinje su izuzetno osjetljive i na sasvim male količine tih plinova.
Primjera radi, zmija ima na vrhu čeljusti organ njuha koji joj pomaže da prikuplja informacije o svojoj oklini. Ovaj gmizavac prikuplja iz zraka molekule supstanci pomoću rašljastog jezika, koji ih zatim prenosi do organa njuha. U zimi 1974./75. godine u Kini uoči razornog potresa zmije su panično napustile svoja legla i smrzle se. Ne zna se da li su možda osjetile, iznenadni, val sumpornog mirisa.
Ponekad dolazi do malih promjena u magnetskom naboju podzemnih stjenovitih formacija. Naime, većina njih je magnetizirana pod utjecajem magnetskog polja Zemlje. Usljed pomicanja tektonskih ploča, formacije podzemnih stijena se kidaju ili, pak sabijaju. Pod tim povećanim pritiskom mijenja se i njihovo magnetsko polje.
Osjetljivi instrumenti mogu registrirati ove promjene. One se zapažaju i u ponašanju ptica, naročito golubova. U normalnim okolnostima golubovi imaju izvanrednu sposobnost orijentacije, ali su znanstvenici već eksperimentalno otkrili da se golubovi gube u prostoru pod utjecajem i najmanjih promjena magnetskog polja. Iznenadna promjena lokalnog magnetskog polja na Zemlji može dezorijentirati golubove. To na osnovu vlastitog iskustva tvrde mnogi Turci, Japanci i Kinezi – narodi čija područja najčešće pogađaju potresi.
Slijedeći nagovještaj potresa koji uznemirava životinje je povećana koncentracija iona u atmosferi. Riječ je, zapravo, o pozitivno ili negativno nabijenim atomima ili grupi atoma.
Istraživaći su otkrili da gvinejske svinje, zečevi i miševi, kada udišu zrak prezasičen ionima, postaju veoma uznemireni. To se tumači povećanjem količine serotonina u njihovom mozgu. Serotonin je, inače, specijalna supstanca koja šalje poruke od jednog do drugog moždanog živca. Izgleda da previše serotonina čini životinje nadražljivim i preaktivnim baš kao i ljude.
Znanstveno je dokazano da enormni pritisci unutar Zemljine kore uslijed tektonskih poremečaja povećavaju i nivo iona u atmosferi. Sve se to dešava uslijed oslobađanja velikih količina elektriciteta u atmosferi.
Jedan znanstvenik ipak se potrudio prekinuti igru mnogih pretpostavki, ponudivši pri tom i dokaze. Dr. Leon Otis iz Kalifornije, poslužio se ljudima izvan znanosti da mu pomognu u poduhvatu. Iz različitih krajeva Kalifornije javilo mu se oko 1700 dobrovoljaca za promatranje ponašanja domaćih i divljih životinja. Svi su oni živjeli u području poznatom po tome što ga često pogađaju potresi.
Dobrovoljci su se javljali laboratoriju jednom tjedno i izvještavali o ponašanju životinja, rangirajući ga od 1 do 4. Viša ocjena značila je i ekskalaciju u neobičnom ponašanju životinja. Masa ovih znanstvenika-amatera vodila je i mjesečne dnevnike, šaljući ih ekipi dr. Otisa.
U prosjeku dnevno je stizalo najmanje pet izvještaja o sumnjivom ponašanju životinja. Bile su to na primjer, vijesti o uplašenim psima, ili o konjima koji se međusobno ritaju u štali, bez nekog vidljivog povoda.
Dr. Otis je želio provjeriti u kojoj mjeri broj ovakvih izvještaja raste uoči potresa. Evidentirani su samo potresi od 4 i više stupnjeva po Rihterovoj ljestvici. Od 1979. do sredine 1981. godine bilo je 13 takvih potresa u predjelu gdje su živjeli istraživači-dobrovoljci. Uoči sedam od tih potresa zabilježen je znatno veći broj izvještaja o nesvakidašnjem ponašanju životinja.
Zbog nedostatka novca dr. Otis je prekinuo svoje eksperimente zaključkom da bi ovakva istraživanja pomogla znanstvenicima u sigurnijem predviđanju potresa: Životinje same to ne mogu učiniti, ali ih valja iskoristiti u tu svrhu.
