Da bi se najavila neka pojava, neophodno je znati njen uzrok, ili bar točnu uzajamnu vezu s drugim pojavama u prirodi. Uzroci potresa su procesi duboko u Zemljinoj kori i faktički su nepoznati, dok geofizičke, geotermičke, hidrokemijske, geodezijske, geolektrične i druge anomalije zavise od naprezanja gornjih masa, i mijenjaju se u različito vrijeme.
Zbog toga su, sa seizmološke točke gledišta, točna prognoza mjesta i datiranje potresa beznadežan posao. Na isti zaključak došli su i japanski znanstvenici. U knjizi "Metode za prognozu potresa" oni pišu da do danas ništa pouzdano ne znaju o procesima koji izazivaju potrese, da će se stanje u budućnosti vjerojatno popraviti, ali da nikada neće biti savršeno.
Ipak, dugotrajnim višeplanskim istraživanjem, mogu se dati prognoze za konkretne žarišne zone. Zna se, na primjer, da se razorni udari iz jednog žarišta po pravilu, ponovo javljaju vrlo rijetko, obično poslije stotinjak godina. U planinskim regijama, uz to, najveću štetu često ne donose sami potresi, već uvjeti stvoreni usred lavine zemlje.
Potres ne treba prognozirati kad je neki grad već razrušen, već ga treba graditi na takvim mjestima i takvim građevinskim postupkom da može odoliti stihiji i od devet stupnjeva Merkalijeve skale. Razumije se, potrebno je nastaviti i traganja za predznacima potresa, naročito geofizičkim metodama.
